Vječni Pegaz u Lujzi

sajam_neobaveznih_povijesti_pasica_260_70_NL_5

U riječkoj Ulici povjesničara Račkoga o stropu pivnice ʺLujzeʺ, koja je ime dobila po Lujzijanskoj cesti, kojom se iz Rijeke i sada, starovremenski, kreće prema Gorskom kotaru i Karlovcu – lebdi neobičan Pegaz. Mitskog je konja iznjedrio Gojko z Grobnika, od ranog djetinjstva bogomdani likovnjak. U OŠ Čavle sjajno ga je vodila nastavnica likovnog odgoja, mama sadašnjeg vlasnika ʺLujzeʺ. Daroviti je Gojko osebujnog Pegaza stvorio od jednog komada bakrene žice iz jednog umirovljenog elektromotora. Umjesto u slikarske i skulptorske ateljee sudbina je Gojka, vječnog umjetnika u duši, uputila na more. Pomorac je i školovanjem i poslom, ali stvaralački duh u njemu ne miruje; projektirao je i petmetarski katamaran, koji će i u serijsku proizvodnju. ʺLujzaʺ krenula daleke 1928., kao, službeno, gostionica druge kategorije, a osamdesetih i devedesetih prošlog stoljeća bila je prvo utočošte riječkih odanika, mahom istinskih rokera. S Pegazom su letjeli u visine, nerijetko sve do – praskozorja. Dok Gojko plovi, vječni Pegaz već treće desetljeće čuva svoju ʺLujzuʺ. Idemo dalje…

Napisao Mišo Cvijanović, objavljeno u Novom listu 30. 3. 2013, dizajn Mario Aničić.

Novi List 30_3_2013-7

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s