Iz dječačke škatule 66-godišnjeg Riječanina

001 015 002 004 005 006 007 008 009 010 011 012 013 014 016 003

Ove sličice nogometa samo su koju godinu mlađe od vlasnika. U prijetelevizijskim vremenima primorski dječaci opčinjeni nogometom samo su na filmskim žurnalima, malo jasnim otiscima klišeja u novinama i na ovim sličicama mogli vidjeti svoje nogometne idole. Rijeka tada nije imala nogometnog prvoligaša. Vlasnikov je idol bio Stjepan Bobek, a Vladimir Beara je bio sinonim golmana; u partidama na male golove, na miće goli, netko bi uvijek rekao: ʺJa ću bit’ Beara!ʺ.

Sličice su kupovane u čokoladicama, razmjenjivane ili izborene. Natjecanjem tko će sličicu dobaciti zidu, a potom udariti o dlan i oboriti sličice – slike prvom, one s istaknutom poleđinom opet na dlan. Do kraja. Za Fijumane su sličice bile cartine.

Napisao Mišo Cvijanović, objavljeno u Novom listu 27. 3. 2013, dizajn Mario Aničić.

sajam_neobaveznih_povijesti_pasica_260_70_NL_2

Novi List 27_3_2013-4

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s